Autorski projekt
Dijalozi podsvijesti
Koncept i režija Iva Srnec Hamer
Dramaturgija Dina Vukelić
Scenografija Melita Omeragić
Skladatelj Marko Milovac
Asistentica produkcije i suradnica na projektu Andrea Divić
Suradnici na projektu iz Udruge invalida rada Grada Zagreba Nives Sokolean, Vinka Šeler, Tomislav Zekanović, Vesna Šegota, Anita Kaiser (koordinatorica)
Igraju Romina Tonković, Igor Hamer
Praizvedba 23. lipnja 2022. u Muzeju suvremene umjetnosti u Zagrebu
Dijalozi podsvijesti interdisciplinaran je projekt koji uključuje izvedbu s prethodnim istraživačkim procesom, suradnjom s korisnicama i korisnicima Udruge invalida Grada Zagreba, kao i suradnjom s dvoje profesionalnih glumaca i autorskim timom, okupljenima oko teme (ne)mogućnosti skladištenja i priziva sjećanja kao fluidne i značenjski otvorene kategorije podložne društveno–političkim, kulturološkim, intimnim i emotivnim silnicama.
Upravo zbog vanjskih faktora koji preoblikuju i manipuliraju izrazito subjektivnim fenomenom sjećanja, iz različitih uglova – iskustvena, istraživačka i performativna — istražiti mogućnost reprodukcije intimnih, pa tako i kolektivnih sjećanja uz pomoć asocijativnih nizova, verbalizacije, pokreta, audija i vizuala, kombinacije različitih stilova iskazivanja u izvedbenom materijalu. U fokusu nam je bilo istražiti različite moduse sjećanja te vidjeti koji su od njih najpotentniji i najstimulativniji za priziv osobnih narativa – taktilni, olfaktivni, auditivni, vizualni itd. Zanimalo nas je i je li moguće i u kojoj mjeri prenijeti sjećanje te koliko su sjećanja mjerljiva, provjerljiva i dosljedna stvarnim događajima, a koliko su to, zapravo, pseudosjećanja – “iskrivljeni” narativi koji fikcionaliziraju osobna iskustva pojedinca selekcijom, ublažavanjem ili potenciranjem trauma ili pak gubitkom pojedinih dijelova sjećanja.
Dramaturško–režijski koncept u središte radnje postavlja Nubilusa 1 i Nubilusa 2, radnike u fiktivnom Kabinetu sjećanja, koji svojom strukturom i funkcijom podsjeća na ljudski mozak i procese koji se događaju tijekom bilježenja sjećanja. Njihov je zadatak odabrati najrelevatnija sjećanja iz života njihova umirućeg Subjekta te tako stvoriti Predsmrtno sjećanje (nalik near death experienceu), što sadrži 30 sekundi presjeka života. Apsurdne radnje koje Nubilusi obavljaju čitav život (selekcija, pohranjivanje, reprodukcija, ublažavanje, potiskivanje sjećanja) poslužile su kao poluga za razvoj odnosa između dvaju radnika koji se razlikuju u svojim svjeonazorima, metafizičkom promišljanju života, sjećanja i duše, pa tako i u karakterima. Svakodnevni sizifovski posao Nubilusa prekidaju tzv. glitchevi, uplivi u sjećanja Subjekta, izvedbeno riješeni putem storytelling formi gdje izvođači u prvome licu igraju bitne i manje bitne trenutke iz života Subjekta. Na Nubilusima je izvršiti finalni izbor prije no što se organizam ugasi, tako da je potrebno proći kroz etape dugog života ne bi li se izvršio potencijalno besmislen zadatak — prikaz Predsmrtoga sjećanja.
Projekt je nastao u suradnji s Udrugom invalida Grada Zagreba i Muzejem suvremene umjetnosti u Zagrebu.